Da li škole ubijaju dečju radoznalost?

Svet jednog malog deteta pun je nove hrane za za probati, novih ljudi koje će sresti, novih igara, reči za razumijevanje, mesta koja treba posetiti i pojmova naučiti. Dojenčad i dete će dodirnuti, okusiti, mirišljati, penjati se, lupati, razdvajati se, gledati, slušati i učiti više nego u bilo kojem drugom trenutku u životu. Jednostavno, to je način na koji mi učimo. A šta onda kada krenemo u predškolsko ili prvi razred i to zapitkivanje, dodirivanje, okretanje više nije dozvoljeno, već je potrebno da se pomno sluša učitelj – da li škole onda ubijaju dečju radoznalost?

Izvor: Unsplash.com

Kako piše Guardian, postoji velika povezanost između uspeha u školi i radoznalosti. Psiholozi su vršili istraživanje gde su odredili nivo radoznalosti kod beba, mališana i predškolske dece uz pomoć upitnika i roditeljskih poseta. Zatim su kod te iste dece proverili uspeh u čitanju, matematici i ponašanju u prvom razredu gde se pokazalo da su ona deca koja su imala viši nivo radoznalosti imala i bolji uspeh u školi. 

Kako opisuje Ken Robinson, britanski pisac, govornik i reformator u oblasti obrazovanja, većina postojećih sistema obrazovanja ne ide u korist razvijanju dečje kreativnosti, čak naprotiv, vodi njenom suzbijanju.

“Nažalost, često se dešava da škole suzbiju dečju radoznalost, mnogo češće nego što bismo voleli, zar ne? Obrazovanje nije ‘dostavljački sistem’ informacija učenicima. Ono bi trebalo da podstakne traganje i obradu, a ne da forsira memorisanje i prostu reprodukciju”, govori Robinson.

Kako ti se čini tekst?
+1
0
+1
0
+1
0
+1
0
+1
0

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.