Kako do školovanja u Velikoj Britaniji – HMC stipendije

Od 2010. godine, obrazovni centar T&T, kao zvanični saradnik i koordinator britanskog udruženja HMC u Srbiji, učestvuje u organizaciji programa dodele stipendija. To je deo većeg projekta koji HMC sprovodi u Centralnoj i Istočnoj Evropi, u kojem učestvuje 60 vrhunskih britanskih privatnih škola. Nude pune i delimične stipendije za srednjoškolce iz Srbije za jednogodišnje i dvogodišnje školovanje u elitnim privatnim britanskim školama, sa ciljem unapređenja obrazovanja srednjoškolaca iz našeg regiona. U isto vreme to je i prilika da britanski srednjoškolci upoznaju kulturne posebnosti ovog dela Evrope. 

Kako bismo saznali više o HMC razmeni, razgovarali smo sa Danicom Stošić, koja je osvojila HMC stipendiju i provela dve neverovatne godine u Velikoj Britaniji!

Izvor: lična arhiva

Danica ima 20 godina i trenutno studira anglistiku na Filozofskom fakultetu u Nišu, ali kreće na fakultet u Americi od avgusta. HMC stipenciju je dobila 2018. godine i to je bila puna stipendija. Za pune stipendije škola bira vas, odnosno na osnovu vašeg eseja (nešto poput motivacionog pisma) i rezultata na testu, dok se za redukovane (delimične) stipendije dobija spisak od 20 škola i vi birate top 4 škole i u zavisnosti od toga koju izaberete doplaćuje se određeni iznos. Za HMC stipendiju je saznala preko brata, koji je dobio 2013. godine za studije u Škotskoj. Dakle, oni plaćaju da bi ste vi studirali na njihovom koledžu i uglavnom su na HMC program privatni koledži. 

Za ovu stipendiju se mogu prijaviti učenici prvog i drugog razreda srednje škole, nije važno da li je u pitanju gimnazija ili srednja stručna škola, svi imaju jednake šanse. Polaganje se sastoji iz 2 kruga, koja se održavaju u Beogradu. Polaže se ispit iz više delova, prvi deo je gramatika, veštine čitanja, veštine slušanja i pisanje eseja i kraći intervju od 10-15 minuta. Ko ostvari više od 60 poena prolazi u drugi krug, odnosno finalni krug. U međuvremenu, prikuplja se potrebna dokumentacija (diplome, sertifikati, učešće na takmičenjima i slično) i piše se esej od 700 do 1000 reči o sebi tj. šta vas je motivisalo da se prijavite i to se šalje ljudima sa HMC projekta. 

Izvor: lična arhiva

Danica je bila u mestu Pangbourne, na kampusu od 270 hektara gde je sve okruženo prirodom, a najbliži grad je Reading, dok do Londona treba nekih 50 minuta. Njena škola je bila i za momke i za devojke , uzrasta od 11 do 18. godina. Na kampusu se vodila kao full border, to jest internacionalni student koji živi na kampusu tokom cele školske godine. 

Interesantno je da je škola bila podeljena na više kuća, nešto na principu Hari Potera, od kojih su 2 bile za devojke i 4 za momke, svaka kuća imala je svoj naziv, boju i zaštitnu životinju. Časovi počinju u 08:45 i traju do 15h. Sve je organizovano i tačno se znalo gde i u kojem trenutnu treba biti. Svakog jutra postoji određena aktivnost na nivou cele škole, na primer pevanje himne u kapeli, ističe ona.

Izvor: lična arhiva

Predmete učenici mogu da biraju, a naša sagovornica odabrala je psihologiju, istoriju Antičke Grčke i Rima, englesku literaturu i istoriju. Svaki predmet je bio podeljen na 2 kursa, a samim tim je bilo i 2 profesora. S obzirom na to da je Danica izabrala esejske predmete, ispitivanja su bila u vidu pisanja eseja. Nema svakog dana svih časova! Postoje oni koji se zovu „slobodni“ časovi tokom kojih zapravo morate da učite, najčešće u biblioteci o kojoj je Danica rekla sledeće: „Bilioteka je bila u središtu kampusa. Ja sam biblioteku najviše volela i u četvrtoj godini sam provodila svaki mogući trenutak u njoj, atmosfera je bila super i u toku dana nije toliko učenika išlo u biblioteku, uglavnom su radili u svojim sobama, ali je meni focus bio bolji u biblioteci. Ona je bila kao u filmovima!“. Postoje 2 termina u toku školske godine kada se polažu ispiti. Prvi je januara, nakon zimskog raspusta i te ocene se šalju univerzitetima na kojima želite da se prijavite. Drugi je u junu i tada se polažu pravi ispiti. 

Danicu je sa nama podelila svoje najbolje/najgore iskustvo sa razmene, kao i neke savete za one koji žele da se prijave za istu stipendiju. Kao jedno od najboljih istakla je: „Odlazak u Liverpul u 3. godini sa ostalim HMC stipendistima i tamo smo bili 8 dana. Slagali smo se super i radovali što ćemo videti neki novi grad i istražiti Englesku. Pored toga, drugarica i ja smo organizovale dobrotvornu modnu reviju i u 3 i u 4.godini i sve prihode koje smo skupili od karata i odeće koje smo prodali donirali smo u dobrotvorne svrhe. Uz podršku profesora, uprave škole i ostalih studenata super je prošlo. Što se tiče najgoreg iskustva, hmm, nije ga bilo, jedino što sam putovala malo duže nego inače zbog vremenskih nepogoda, pa mi nije bilo baš prijatno. Sve ostalo je bilo odlično!„. 

Izvor: lična arhiva

Saveti koje je podelila sa nama su sledeći:

  1. Učite! Ocene su im jako bitne. Vannastavne aktivnosti takođe, što ih više imate to bolje, oni ne žele nekog kome je glava stalno u knjigama, već nekog ko je svestran. Na osnovu vannastavih aktivnosti i vaših interesovanja oni pronađu odgovarajuću školu za vas. Pripremajte se za polaganje, test znanja engleskog je Kembridžov test, nije baš lako. Uz dobru pripremu neka razloga za brigu! Budite iskreni na intervjuu i budite opušteni, ne vole paničare! Potrudite se da im pružite sliku zrele osobe koja je spremna na takvu promenu.
  2. Ne nosite puno odeće, većinu vremena ste u nekoj vrsti uniforme.  Tek kada dobijete stipendiju razmišljajte o prikupljanju dokumentacije, vizi i osiguranju. Dobićete sve informacije i smernice. Sport je velika stvar u školi. Imaju ga 4 do 6 puta nedeljno i uglavnom svi moraju da igraju sport. Ja sam igrala hokej na travi, netbol i ragbi. Često smo imali utakmice, nekad na našem terenu, nekad smo putovali do drugih škola. Nije bitno da li ste vešti u tom sportu ili ne, to je vreme za relaksaciju i zabavu.
Izvor: lična arhiva

Jedna od važnih stvari mladoj osobi su svakako izlasci. Koliko je noćni život sličan između Britanaca i nas? „Nisam puno izlazila u noćni život. Nije bilo toliko uslova, pošto sam ja živela u školi, za svaki izlazak je bila potrebna pisana potvrda roditelja i tačno gde dete ide, sa kim ide, kada se vraća i slično. Pored toga, postoje i pravila kad se može izlaziti npr. sredom nakon sporta i subotom možete otići u grad ili gde ste hteli“ ističe Danica. 

Za kraj interesovalo nas je, šta je našoj sagovornici nedostajalo tokom boravka u Velikoj Britaniji i kako se osećala kada se vratila u Srbiju? Danica je rekla sledeće: „Moja 4. godina je na pola prekinuta zbog korone. Marta se sve zatvorilo, uključujući naravno i moju školu. Ja sam tamo ostala jer aerodomi nisu radili. Bili su dovoljno ljubazni da me puste da budem tu i vratila se kući krajem maja. Kad sam se vratila bila sam baš srećna, spremala sam prijemni za faks ovde u Nišu i nije mi bio problem oko adaptacije i promene sredine. Malo mi je bilo zao što nismo imali maturu i paradu u našu cast na kraju četvrte godine, jer smo se mi marta rastali. Osim porodice i prijatelja, nedostajala mi se sarma i generalno mamina kuhinja!„.

Iskustvo koje je Danica podelila sa nama je zaista primamljivo, kako se tebi čini? Da li bi konkurisao/la za HMC stipendiju? Ili te ipak zanima neka druga razmena? Još korisnih informacija o razmenama možeš pronaći kod nas, jer ovog meseca izlazi serijal tekstova o tome i zato čitamo se!

Kako ti se čini tekst?
+1
16
+1
2
+1
1
+1
0
+1
0

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.