Tajne uspešnih obrazovnih sistema

Geografski položaj, istorijska dešavanja, demografska struktura, sve to u velikoj meri oblikuje vrednosti, kulturu pa tako i sistem obrazovanja jedne zemlje. Obrazovni sistem je temelj budućnosti naroda i države, a znanje predstavlja najvažniji resurs. Svaka država različito organizuje obrazovni sistem, u skladu sa svojim ciljevima i mogućnostima.

Tako na primer u Indiji postoji Šarmantna škola zmija😲 U pitanju je škola u kojoj deca uče tajne lova i hvatanja zmija, kao i “šarmiranje” zmija uz ritam lagane indijske muzike. Devojčice su te koje uče da brinu o zmijama, a dečaci da ih “šarmiraju” flautom. Do svoje 12. godine deca moraju da nauče sve o zmijama i budu spremna da se profesionalno bave tim poslom🤷 Ludo, zar ne? 

Izvor: Unsplash

Naravno, svesni smo da postoji dosta razlika između sistema obrazovanja različitih zemalja. Koliko ste samo puta pomislili da je neki obrazovni sistem bolji od našeg, kada ste čuli šta sve oni rade? Sigurno ste se nekad zapitali u čemu je tajna uspeha drugih obrazovnih sistema, zar ne? 

E pa, hajde da napravimo komparaciju neka dva i vidimo! Kao primer možemo uzeti Finsku i Južnu Koreju koje su, svaka na svoj način, razvile vrlo uspešne obrazovne sisteme!

Kako se porede?

Za upoređivanje kvaliteta obrazovanja u različitim zemljama koristi se program za međunarodnu procenu učenika (PISA), koji nam daje uvid u procenu znanja i veština učenika širom sveta. Zanimljivo je da se često zemlje koje ostvaruju najbolje rezultate nalaze u različitim regionima i delovima sveta, a nekada imaju i potpuno različite kulture, što pokazuje da nema jasnih pravila šta čini neko obrazovanje najboljim, već moramo biti inovativni. 

Izvor: Unsplash

Tradicionalno, na ovom testiranju zemlje istočne Azije pokazuju najbolje rezultate, među kojima su na samom vrhu Južna Koreja, Japan, Singapur i Kina. S druge strane, pored istočnoazijskih zemalja, visoke rezultate na PISA testu postižu i skandinavske zemlje – naročito Finska, čiji je obrazovni sistem već godinama unazad zagonetka koju pokušavaju da shvate i odgonetnu eksperti u oblasti obrazovanja iz svih delova sveta, kako bi na osnovu finskog iskustva i prakse unapredili obrazovne sisteme svojih zemalja. 

Dva uspešna, ali dosta različita🤔 Kako bismo odgonetnuli tajne uspeha ova dva obrazovna sistema, u nastavku ćemo istražiti  kako i na koji način oni funkcionišu, koje su njihove karakteristike i u čemu je zapravo tajna njihovog uspeha. Pa hajde da uporedimo!

Kako to vide učenici?

Škole u Finskoj se doživljavaju kao drugi dom i finsko obrazovanje je u potpunosti besplatno, kao i sve propratne stvari povezane sa školom. Deca ne polaze u školu pre 7. godine, imaju više raspusta i manje domaćih zadataka. Školski dan je kratak, ali bogat vannastavnim aktivnostima, jer Finci smatraju da se veliki i važan deo učenja odvija van škole i učionice – zato je učenicima dostupan veliki broj praktičnih časova. Opremljenost i upotreba tehnologija u školama raste, ali se ona ne smatra preduslovom za kvalitetno i uspešno obrazovanje.

Obrazovanje do unverziteta traje 12 godina i u školama nema ocena, ni standardizovanih testova, a ispiti se polažu dva puta godišnje – u proleće i jesen. Škole uče jedne od drugih kroz fleksibilni sistem deljenja znanja, a Finci imaju mogućnost doživotnog usavršavanja jer je obrazovanje, na bilo kom nivuo, uvek i za sve besplatno, pa čak i u privatnim školama.

Izvor: Unsplash

U Južnoj Koreji je totalno suprotna situacija😱 

Deca su u školi svih 7 dana u nedelji, pod ogromnim i neprestanim pritiskom. Talenat nije  bitan jer nacija isključivo veruje u naporan rad i ne prihvata izgovore za neuspeh. Veruje se da svi učenici moraju da prođu kroz težak period školovanja kako bi došli do svetle budućnosti. Odeljenja su takođe veoma velika, broj učenika u jednom razredu nikada nije ispod 40.

Sve škole u ovoj zemlji imaju internet brzog protoka, LCD monitore i pametne table, a deca koriste kompjutere i tablete u nastavi. Nivo digitalne pismenosti je skoro stoprocentan. Značaj testova i testiranja je ogroman, a uspeh na testovima direktno određuje budućnost deteta. Život u zemlji se potpuno menja tokom prijemnih ispita za univerzitete – na primer, avionima nije dozvoljeno da lete iznad mesta gde se vrši testiranje, a roditelji i ostali članovi porodice se mole dok je testiranje u toku. 

Zanimljivo, zar ne? 

Izvor: Unsplash

Ono što je zajedničko za Finsku i Južnu Koreju jeste da ne postoji razlika između “dobrih” i “loših” škola. Roditelji i učenici se ne bave ovom tematikom jer im jedinstven obrazovni sistem omogućava da se bave isključivo akademskim postignućima i budućim uspehom u poslovnom svetu. Međutim, uključenost roditelja u proces obrazovanja je veoma prisutna u obe zemlje, postoje različite roditeljske grupe i aktivnosti poput volontiranja na školskim događajima do učešća u diskusijama. Od dece očekuje da na ranom uzrastu preuzimaju odgovornost za svoje učenje, dok se od roditelja očekuje da budu uključeni, ali ne i da određuju i kontrolišu proces učenja svoje dece. 

Šta misliš, koliko su ova dva primera različita ili slična u odnosu na Srbiju? Šta bi trebalo da se primeni kod nas i zašto?

  • Kako mi doživljavamo školu – kao drugi dom ili kao izvor stresa?
  • Koliko vrednujemo vannastavne aktivnosti kao prilike za učenje #vanškolskeklupe?
  • Da li treba više ili manje pažnje da posvetimo ocenama i ocenjivanju?
  • Koliki je nivo digitalne pismenosti i opremljenosti novim tehnologijama u našim školama?

Čitamo se sledeće nedelje, za nastavak razgovora o ovim obrazovnim sistemima, ali iz prespektive nastavnika! Do tada, pratite nas na društvenim mrežama @unbox.rs za još zanimljivosti😉

Kako ti se čini tekst?
+1
2
+1
2
+1
2
+1
2
+1
0

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.