Profesore, može li to malo praktičnije?

Ljudi kažu priznavanje problema je prvi korak ka rešenju. Kada osvestimo da postoji neki problem, neka neispunjena potreba, lako možemo da smislimo šta dalje to jest kako da taj problem rešimo ili tu potrebu ispunimo. Banalan primer bi bio da ako stalno kasnimo i dolazimo u situaciju da nas svi ostali čekaju (ili prepoznamo potrebu da nam treba više vremena da se spremimo ili bolja organizacija vremena), logično ćemo ako nam je stalo da to ispravimo pronaći neki način da se bolje organizujemo, skratimo vreme spremanja ili drugačije dogovorimo sa prijateljima kako nas više ne bi čekali, ili barem ne toliko dugo. Ima smisla, zar ne😉

Kakve to veze sad ima sa obrazovanjem? Pa, vraćamo se na inicijalno prepoznavanje problema ili potrebe. Veliki broj mladih prepoznaje da u školi ne učimo o stvarima o kojima bismo želeli, ili ne stičemo dovoljno praktičnog znanja iz oblasti koje nas zanimaju. Svesni smo potrebe, ali mali procenat nas koji smo svesni zapravo preduzima korake ka rešenju. Zašto? Neki od najčešćih razloga koje smo mi uvideli kroz dugogodišnji rad sa mladima koji su prošli kroz različite vrste edukacija čiji smo bili deo jeste neznanje, strah ili predrasuda da to “sigurno nije za njih”. Usled ovakvog razmišljanja, oni se ne prijavljuju za različite obrazovne prilike koje im se nude #vanškolskeklupe i ostaju nezadovoljni, tvrdeći da se “kod njih ništa ne dešava”.

Kako bismo stali na kraj toj predrasudi, Unbox tim je seo da popriča sa Ivanom, Viktorom i Milanom, učenicima prvog razreda gimnazije u Mladenovcu koji su na takmičenju Poslovni izazov u Beogradu, prvom takmičenju ovog tipa na kojem su učestvovali, osvojili treće mesto! Iako su tek zakoračili u srednju školu, to ih nije sprečilo da dodatno izađu iz svoje zone komfora i ulože deo svog vremena u isprobavanje nečeg novog i praktičnog, a na to žele da podstaknu i tebe!

Sleva nadesno: Viktor, profesor Matović, Ivana i Milan, edipa EduBook iz Mladenovca! Forografija preuzeta sa Instagram naloga @gimnazija.mladenovac

S obzirom da ste tek prva godina i da sve u srednju školu krenuli onlajn, kako ste čuli za ovo takmičenje i odlučili da ipak želite da se prijavite?

“Informacije za takmičenje ovog tipa nam daje profesor u našoj školi koji nam ne predaje, profesor informatike Predrag Matović. Iako idemo onlajn, preko škole se informišemo o svemu, na drugi način baš i nemamo prilike u ovakvim okolnostima. Mislim da je važno znati da ovakve prilike postoje, jer u školi učimo tipske stvari koje će nam koristiti možda u nekim situacijama, ali praktičnu primenu slabije, tako da je ovo takmičenje bilo pun pogodak”, kaže Viktor, koji je ove godine takođe osvojio i zlatnu medalju za recitovanje na ruskom jeziku.  

Kako nalazite vremena za ovakve aktivnosti pred svih obaveza u školi? Da li osećate da jedno umanjuje kvalitet drugog, da morate da popustite u školi da biste sve postigli? Vredi li?

“Svako ko ode na bilo kakvo takmičenje, bilo koju radionicu, nebitno koja je oblast, sigurno će naučiti više nego što će naučiti za to vreme, tih istih par sati u školi iz prostog razloga što to nije samo na nivou okej, pročitao sam nešto novo, sada ja to znam, zaključak  – naučio sam više, nego bio sam sa tim ljudima, upoznao sam nekog novog, video sam kako to izgeda, izbacio sam sebe iz zone komfora, naterao sam sebe da radim nešto novo. To je ono što mi ne možemo, evo, a ovo je nama deveta godina školovanja. Krajnje besmisleno bi bilo da se zadržimo samo na tome već bi svako trebalo da isproba nešto novo, nešto što će proširiti njegove granice, ne bi li se pomerio iz sigurne zone i video gde se nalazi, šta može, šta želi u stvari. Ne znamo ništa dok ne probamo.

U našem slučaju, takmičenje je prosto trajalo dva dana, što nije neko naročito izdvojeno vreme. Plus, u to vreme smo već išli onlajn. Prosto smo mogli sebi da priuštimo da izdvojimo ta dva dana, odnosno jedan dan i sat vremena sledećeg dana. Bilo bi glupo da nismo sebi eto dozvolili da možemo da odemo na to čak iako taj dan nismo ispunili sve obaveze preko Edmoda. Svakako profesori nisu pravili problem. Zapravo nije tako neizvodljivo i nerealno koliko se možda čini, navodi Milan, inače dobitnik srebrne medalje na svetskoj olimpijadi inovativnih naučnih radova.

Slika preuzeta sa Instagram naloga @dostignuca_mladih

Na koji način mislite da vam edukacije kao što je ovo takmičenje pomažu da se bolje obrazujete i budete uspešniji? Šta se može naučiti na Poslovnom izazovu ili nekom predavanju ili radonici, što se ne može naučiti u školi?

“Ja sam prosto htela da učestvujem u tome i da vidim šta će se desiti, nisam imala baš neki preterano specijalan razlog niti očekivanje. Da sam ostala kod kuće i samo učila, ne bih naučila ni približno koliko sam učešćem u Poslovnom izazovu. Naučili smo da radimo pod pritiskom vremena, da popunimo biznis plan, da funkcionišemo kao tim. Učešćem u ovakvim takmičenjima stičemo iskustvo koje će biti mnogo korisnije nego nešto šta smo mogli da naučimo kod kuće za sedam sati iznad knjige. Bitno je znati stvari i super je znati što više, ali mislim da se trebaju postaviti prioriteti na to šta treba naučiti mlade. Neke osnovne sposobnosti potrebne svakom pojedincu da bi se snašao u životu su ozbiljno zapostavljene običnom školom i niko se time zapravo ne bavi.

Ako meni neko kaže da treba da platim račune, ja ne znam kako to izgleda. Kada smo popunjavali papire za đačku stipendiju, bilo je veoma naporno, čak i meni sa mojim roditeljima da se snađemo u tom komplikovanom sistemu, ali niko neće sa nama u školi proći kroz to. Niko nam neće objasniti okej, ovo su računi, ovako se raspolaže sa novcem, ovo se zove investiranje i ono je važno zbog toga, ovo su nekretnine za koje je većina nas čula verovatno samo u monopolu… Takve stvari su nam nepoznate, a suština su svakodnevnog funkcionisanja. Deo toga smo dobili priliku da čujemo tokom Izazova, možda drugačije ne bismo”, kaže Ivana koja je do sada učestvovala na pojedinačnim takmičenjima i edukacijama iz oblasti ekologije, ali planira da nastavi sa takmičenjima iz i učenjem o biznisu.

Komunikacija sa profesorom ne samo na nivou da nam objasni lekciju, to pravi razliku. Ni jedan profesor ne ispredaje lekciju i izađe napolje, pa sledeći čas ispita i izađe napolje. Uvek je tu neka životna lekcija ili nas pita kako smo, te neke sitne stvari koje zapravo čine obrazovanje smislenim”, kaže Milan. Ako prepoznaješ da ti fali praktičnije ili inovativnije obrazovanje na neku temu, zašto ne pitaš profesora? Ne možemo da garantujemo da će svaki profesor koji ti predaje imati entuzijastičan odgovor, ali u svakoj školi postoji barem jedan koji će želeti da ti pomogne da naučiš sve ono što nažalost ne staje u 45 minuta😊

Čitamo se😉

Kako ti se čini tekst?
+1
0
+1
0
+1
0
+1
0
+1
0

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.